Žrtve trgovanja ljudima

Trgovanje ljudima predstavlja oblik kršenja ljudskih prava žrtava koje se iskorištava na različite načine te im se ograničava komunikacija s članovima obitelji i slobodno kretanje. Kao žrtve trgovine ljudima u najvećem broju slučajeva zabilježene su žene, međutim u novije vrijeme, uglavnom u cilju radne eksploatacije, sve se više kao žrtve javljaju muškarci.
Zaštita žrtava trgovanja ljudima u Republici Hrvatskoj uređena je Kaznenim zakonom, Zakonom o strancima, Zakonom o kaznenom postupku, Zakonom o USKOK-u, Zakonom o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima i drugim.
Nadalje, na snazi su i odredbe Nacionalnog plana za suzbijanje trgovanja ljudima 2012. – 2015. godine  koji propisuje poduzimanje potrebnih mjera u području suzbijanja trgovine ljudima te predstavlja nadogradnju već uspostavljenog sustava suzbijanja trgovanja ljudima u Republici Hrvatskoj. Isto tako, na snazi su i odredbe Protokola za identifikaciju, pomoć i zaštitu žrtava trgovanja ljudima te Protokola o integraciji/reintegraciji žrtava trgovanja ljudima kao o i Protokol o postupanju pri dobrovoljnom povratku žrtava trgovanja ljudima.
Poradi senzibilizacije javnosti za ovu problematiku te s ciljem prevencije trgovanja ljudima uspostavljena je SOS telefonska linija (0800 7799) na kojoj je moguće zatražiti pomoć i dobiti potrebne informacije ili prijaviti slučajeve za koje se sumnja da se radi o trgovanju ljudima.
Žrtvi trgovanja ljudima – strancu koji prihvati program pomoći i zaštite može se odobriti privremeni boravak iz humanitarnih razloga koji prestaje ako je izgubljen status žrtve, ako se utvrdi da zloupotrebljava status žrtve ili to zahtijevaju razlozi zaštite javnog poretka, nacionalne sigurnosti i javnog zdravlja. Program pomoći i zaštite obuhvaća zdravstvenu i psihosocijalnu zaštitu, siguran smještaj, usluge prevođenja i tumačenja, pravnu pomoć te siguran povratak u državu podrijetla. Pravo na pomoć i zaštitu osoba gubi ukoliko je njen iskaz temeljen na lažnim činjenicama, ako su prestale okolnosti radi kojih je ostvareno pravo na pomoć i zaštitu ili ako se osoba ponaša suprotno pravilima utvrđenim programom pomoći i zaštite.
Žrtva kojoj je odobren privremeni boravak ima pravo na siguran smještaj u skloništu za žrtve trgovanja ljudima, zdravstvenu zaštitu, novčanu pomoć, obrazovanje i rad. Visinu novčane pomoći za žrtvu koja je nezaposlena i nema osigurane troškove osobnog života na drugi način određuje tijelo nadležno za poslove socijalne skrbi. Pri postupanju sa žrtvama trgovanja ljudima posebna se skrb vodi o trudnicama i osobama s invaliditetom kao posebno ranjivim skupinama žrtava.

Žrtve trgovanja ljudima u sustavu socijalne skrbi
Sustav socijalne skrbi integrativni je dio nacionalnog mehanizma suzbijanja trgovanja ljudima i kao takav djeluje na nacionalnoj razini i županijskoj odnosno regionalnoj razini. Osim predstavništva u Nacionalnom odboru za suzbijanje trgovanja ljudima sustav socijalne skrbi ima i svojeg predstavnika-koordinatora u Operativnom timu Nacionalnog odbora koji ima obvezu 24-satnog dežurstva i koordinira aktivnosti u sustavu socijalne skrbi u svakom pojedinom slučaju maloljetne žrtve trgovanja ljudima. Na županijskoj razini su pri centrima za socijalnu skrb imenovani županijski koordinatori za suzbijanje trgovanja ljudima koji su zaduženi za savjetovanje i pomoć žrtvama trgovanja ljudima. U okviru sustava socijalne skrbi djeluju i dva nacionalna skloništa za žrtve trgovanja ljudima, od kojih je jedno namijenjeno smještaju odraslih žrtava, a drugo smještaju maloljetnih žrtava trgovanja ljudima. Skloništa vode nevladine organizacije koje se bave suzbijanjem trgovanja ljudima, a sredstva za njihov rad osiguravaju se u sustavu socijalne skrbi.